Kad prvi put ugledaš ove kamene građevine posred mora ljubičaste lavande, pomisliš da si zalutao u neku drugu dimenziju. Napuštene, obrasle u divlje zelje, s urušenim krovovima kroz koje probija sunce – hvarske sušionice smokava priče su same za sebe. I to priče koje većina turista nikad neće čuti jer jednostavno ne znaju gdje gledati.
Što su zapravo karantenske sušionice smokava?
Tijekom 19. i početkom 20. stoljeća Hvar je bio jedan od najvažnijih izvoznika suhih smokava u Europi. No ta ukusna mediteranska voćka imala je jednu manu – lako je prenosila razne bolesti i nametnika. Rješenje? Karantenske sušionice – kamena zdanja u kojima su se smokve sušile, a potom držale u izolaciji prije izvoza.
Ove građevine podizane su namjerno daleko od naselja, najčešće usred polja, na povišenim položajima gdje je cirkulacija zraka bila optimalna. Danas ih na Hvaru možeš pronaći upravo tamo gdje ih nitko ne traži – skrivene među lavandom, maslinama i divljim biljem hvarske unutrašnjosti.
Pet sušionica koje vrijedi posjetiti
1. Sušionica u polju Plame iznad Starog Grada
Najlakše dostupna i ujedno najbolje očuvana. Do nje vodiš makadamski put od Starog Grada prema unutrašnjosti otoka – nekih 3 kilometra pješice ili 10 minuta autom po neravnoj cesti. Građevina je impozantna: kameni zidovi debeli gotovo metar, ostatci drvene konstrukcije za sušenje još uvijek vidljivi iznutra.
Praktičan savjet: Posjet kombiniraš s obilskom UNESCO-ve Starogradske ravnice. Parkiraš kod polja Plame i nastaviš pješice. Ponesi vodu – hlada nema.
2. Dvojna sušionica kod Vrisnika
Jedina sušionica na Hvaru s dva odvojena odjeljka – vjerojatno su je koristile dvije obitelji koje su dijelile troškove gradnje. Nalazi se petnaestak minuta hoda od sela Vrisnik, kroz polja lavande koja su u lipnju i srpnju jednostavno spektakularna.
Najbolje doba za posjet: Sredina lipnja, kad lavanda cvjeta, a turisti još nisu preplavili otok. Fotografije uz ovu sušionicu izgledaju nestvarno.
3. Ruševina iznad Jelse – bez krova, ali s pogledom
Ova sušionica izgubila je krov još 1960-ih, no upravo to joj daje posebnu čar. Kameni zidovi uokviruju nebo, a pogled seže sve do mora. Nalazi se sat vremena pješačenja od Jelse, stazom koja vodi prema vrhu Sv. Nikole.
Napomena: Put nije označen. Preporučujem GPS koordinate: 43. 1642° N, 16. 7018° E. Ili još bolje – pitaš lokalne starije mještane u Jelsi. Većina ih se sjeća ovih sušionica iz djetinjstva.
4. Skrivena sušionica u Zaraću
Najmanja od svih pet, ali nekako najautentičnija. Zidovi su još uvijek čvrsti, a unutra ćeš primijetiti ostatke kamenih polica na kojima su se slagale smokve. Zaraće je ionako prekrasna uvala s kristalno čistim morem, pa ovu sušionicu možeš posjetiti kao bonus uz kupanje.
Kombinacija za savršen dan: Kupanje u Zaraću ujutro, ručak u konobi Kod Barba Luke (naruči gregadu od hobotnice), pa popodne kratak uspon do sušionice kad sunce malo popusti.
5. Zapuštena sušionica na putu prema Humcu
Najveća i najtajanstvenija. Dvokatna konstrukcija sugerira da je služila i za skladištenje, ne samo sušenje. Nalazi se na pola puta između Jelse i Humca, otprilike 200 metara od ceste, skrivena među borovima i maslinama.
Zanimljivost: Mještani Humca pričaju da je ova sušionica u svojim podrumima skrivala partizane tijekom Drugog svjetskog rata. Smokve tada više nisu bile prioritet.
Zašto ove građevine propadaju?
Odgovor je jednostavan, a tužan. Izvoz suhih smokava propao je sredinom 20. stoljeća kad su jeftiniji proizvođači iz Turske i sjeverne Afrike preuzeli tržište. Sušionice su ostale bez namjene, a potomci vlasnika davno su se odselili u Split, Zagreb ili dalje.
Danas se ove građevine nalaze na privatnom zemljištu, često s nejasnim vlasničkim odnosima. Obnova je skupa, a interes institucija za zaštitu gotovo nikakav. Svake godine još jedna sušionica izgubi dio krova, još jedan zid se urušava.
Kako odgovorno posjetiti sušionice
Ove građevine nisu turističke atrakcije u klasičnom smislu. Ne postoje ulaznice, vodiči ni parkirališta. Upravo zato ih treba posjetiti s poštovanjem:
- Ne ulaziš unutra ako konstrukcija izgleda nesigurno – fotografiraš izvana
- Ne uzimaš kamenje kao suvenir – svaki kamen je dio priče
- Ne ostavljaš smeće – nose sa sobom sve što doneseš
- Poštuj privatno vlasništvo – ako naiđeš na lokalce, ljubazno pitaj je li u redu da fotografiraš
Smještaj na Hvaru: Baza za istraživanje unutrašnjosti
Većina turista smješta se u Hvar grad ili Jelsu, ali za istraživanje sušionica i hvarske unutrašnjosti preporučujem sela poput Vrisnika, Svirača ili Vrbanja. Ovdje ćeš pronaći autentične kamene kuće pretvorene u apartmane, daleko od gužve, s pogledom na polja lavande.
Na BarbaBooking. com imaš odličan izbor smještaja upravo u tim manje poznatim dijelovima Hvara – od rustikalnih kamenih kuća do modernih apartmana s bazenom. Prednost? Cijene su znatno niže nego na obali, a doživljaj neusporedivo autentičniji.
Kad posjetiti Hvar za ovu avanturu?
Idealno vrijeme je svibanj ili rujan. Temperatura je ugodna za hodanje (25-28°C), turista je manje, a polja lavande u svibnju tek procvjetavaju. Izbjegavaj srpanj i kolovoz – vrućina u unutrašnjosti otoka doseže 40°C, a hodati po makadamu bez hlada postaje mučenje.
Jesen ima posebnu čar – berba maslina, mirisi mediteranskog bilja, prazne ceste. I možda ćeš u nekoj od ovih sušionica, dok sunce zalazi kroz urušeni krov, osjetiti zašto su ljudi nekad ovdje provodili cijele dane čekajući da smokve postanu savršene.
Te smokve više nitko ne suši. Ali kameni zidovi još pamte.